Odnosi policije i autora Čušpajza
- zatvori
Kao prvo, moram se osvrnuti na prošli Čušpajz. Naime, doživio sam kritike u svezi teme iz prošlog broja pod nazivom "Žene i pretjecanje (zaustavljenih) autobusa". Naravno, kritike su došle iz ženskih krugova. No, moram reći koju riječ u svoju obranu i izjaviti da nisam takav "šovinistički pajcek" kak' je ispalo. Naime, prvi slučaj pretjecanja moje supruge preko pune linije i pješačkog prijelaza, uopće nije išlo (samo) moju suprugu, a još manje (ne daj Bože) cijeloj ženskoj vozačkoj populaciji. Kritika je upućena na policiju koja na tom kritičnom mjestu nikada ne stoji i ne kažnjava takve vozače.
Drugi slučaj je očigledna kritika gospona instruktora, jer je on jedini mogući krivac za ono što je žena za volanom napravila. To što je žena bila za volanom... samo mi je lijepo pasalo sa naslovom i prvom pričom.
U svakom slučaju, duboko se ispričavam svim ženskim vozačicama koje sam nespretno uvrijedio pisanjem prošlog članka. Zaista mi nije bila takva namjera...
Da ironija sa prvom pričom bude veća, koji dan poslije zaustavila me policija na onom mjestu gdje sve "hapse" zbog prekoračenja brzine ("naseljen" dio ceste sa jednom kućom i auto salonom). Bilo mi je čudno što su me zaustavili jer nisam vozio prebrzo.... samo kontrola, a kod mene je sve u redu.... no, vaš omiljeni pisac čušpajza nije znao da mu je vozačka dozvola istekla prije 7 mjeseci.... oops! 50 kn uplatnicom na državni proračun. Na moje pitanje zbog čega stoje na ovom mjestu, kad je tamo gdje ja živim puno opasnije mjesto zbog pretjecanja preko pune linije, ogromnih brzina, gusta naseljenost, itd.... Lijepo su mi objasnili da nema smisla biti tamo, kad onda prevlada vozačka solidarnost i onda ne mogu nikoga zaustaviti. Na moju opasku, kak je to onda super za nas koji tamo stanujemo, jer možemo malo sigurnije hodati cestom, odgovor je glasio da ima još takvih 200 mjesta. Naravno, a oni stoje na 201. mjestu koje nije tako opasno kao onih 200, ali zato donosi novce.
Obzirom da sam, kao programer u poduzeću u kojem sam radio punih 8 godina, jako puno putovao, imao sam i različitih, dobrih i loših, iskustava sa policijom. Svakako naj(ne)simpatičnija su mi bila dva događaja koja imaju nekih dodirnih točaka.
Vrijeme radnje: '93. godina, subota u noći oko 2.00 sata... vraćam se iz Splita i jedva čekam zaroniti u krevet... cijelim putem nije me zaustavila niti jedna patrola (što je bilo vrlo čudno za to doba), kad u Zagrebu.... "Dobra večer, kontrola prometa...", no dobro, to im je posao, ipak je 2.00 sata u noći, a mladih koji ludo voze po gradu koliko hoćete.... doduše i ja sam tada imao 22. godine i vozio direktorov Mercedes..... i tako meni gospodin uzme dokumente, sve prekontrolira i ustanovi da je sve u redu... i na kraju onako pita "Jeste li pili mladiću?", "Ne!" - samouvjereno kažem ja, jer i inače ne pijem alkohol, a kamoli prije nego sjedam za volan... "Mladi gospodine, ne govorite istinu...!" - nastavlja striček u plavom. E sad sam ja ostao zbunjen, i nisam znao šta bih odgovorio.... 10 sekundi obostrane šutnje, a onda odobravajući policijski osmijeh i prst uperen na praznu bocu Sprite-a obješenu pored mene. Simpatično !!! Svi smo se, onako od srca, nasmijali i ja sam bez problema nastavio doma na spavanac.
Nekoliko mjeseci nakon tog događaja, zaustavio me policajac u Zagrebu.... opet standardno - kontrola. Nakon kontrole dokumenata, gospodin me pita jesam li popio.... e sad se meni u glavi vrati ona simpatična anegdota i pokušam biti šarmantan i mrtav hladan odgovorim "Jesam.....pa onda pauza nekoliko sekundi..... coca-colu" - i nasmijem se uspješno izvedenoj šali...... eeeh, to mi je bio loš potez, jer ovaj policajac nije bio niti blizu tako dobre volje, kao onaj. Sjećam se samo da sam ostavio 100 kn, ali nisam siguran koji je bio razlog....
Valjda me ne budu sad "napali" neki moji prijatelji policajci, pa ću se u sljedećem Čušpajzu opet morati ispričavati....
|
