PUTOVALI SMO SA... ...VOLVO-om, ZAGREBAČKOG RALU-a, U SLAVONSKI BROD Zagreb-Slavonski Brod-Zagreb, 24.07.2005. Tekst i fotografije: Mario Slaviček Vozač: g. Cvetko Novosel Posebno hvala (čitajte: organizacija putovanja): Upravi RALU-a Napomena: Klikom na pojedinu fotografiju možete ju vidjeti uvećanu

SPONZOR PUTOVANJA
	RALU d.o.o. Kelekova 2a Tel: 01 / 2050 400 Fax: 01 / 2007 170 Web: www.ralu.hr E-mail: ralu@ralu.hr Uvijek u pokretu...

23.07.2005. (kasno u subotu navečer) - PRIPREMA ZA PUTOVANJE

Odlučio sam da ovo bude malo specifična reportaža. Naime, pisati ću je u kamionu tijekom putovanja. Nadam se samo da će mi baterija na notebook-u izdržati. Vjerujem da će vam se svidjeti. Večeras ću samo pripremiti ovaj file, napuniti baterije za fotić i notebook i s nestrpljenjem očekivati zvonjavu vure u 5 sati ujutro. Dogovor sa vozačem je da krećemo u 6 sati iz garaže, jer u Slavonskom Brodu bismo trebali biti u 8.30. Tovarimo mlijeko za Dukat. Potajno se nadam da ću možda i ja imati malo prilike pokrenuti tog ljepotana, barem po garaži, a pošto nikad nisam probao parkirati šlepera sa poluprikolicom, možda uspijem nažicati gospona vozača da mi malo to pokaže.

24.07.2005. u 6.00 sati - POLAZAK
Krenuli smo s voljom i na vrijeme. Točno u 6 sati. Vozač ispunjava i stavlja novi tahograf. "Naš" Volvač izgleda impresivno ovako iz blizine, a još više iz kabine. Službeno se zove Volvo NH12. Proizveden je 2001. godine, pokreće ga 460 KS, samo traktor je težak 7.5 t, a s praznom prikolicom skoro pa 14 t. Do sada je prošao 472.000 km. Naravno, to je za ovakav kamion ništa. Gospon vozač je iskusan vozač, kaže nakupilo mu se već 20 godina i osjećam se prilično sigurno. Vozimo se auto cestom brzinom 80 km/h, ne isplati se ni dlaku brže, jerbo policija je tu dosta rigorozna, a kaže mi da sad ima i neki inspektor prometa koji se vozi sa policijom, a kazne su i prilično velike. A 80 km/h, kao da stojimo. Ma dobro, malo pretjerujem, ali osjećate se kao da se vozite 40 solidnim autom. Evo i prvih fotki. Hmm, mislio sam obrađivati odmah i fotke, ali mi se na kompjuteru već maknula jedna crtica na bateriji, tako da ću ipak pisati samo tekst, da uštedim malo energije.
Čeka nas..	Vozač je unutra, još falim ja..	Prvi posao vozača je pripremiti tahograf

24.07.2005. u 8.20 sati - NEGDJE NA AUTO CESTI ZAGREB-SLAVONSKI BROD
Eto vozimo se mi, čakulamo o svemu pomalo. Kaže vozač da nećemo biti gotovi prije 15 sati. Oko 9 počinje utovar, točenje traje oko sat do sat i pol, onda nazad, pa istovar isto toliko, pa pranje komora. Lijepo je vrijeme, sunce tuče u oči, ali Slavonija nam je sve bliže. Sad smo kod Nove Gradiške. Popili smo i kavicu na jednoj od benzinskih pumpi. Prilična gužva, putuju Turci doma. Na parkingu priličan nered, puno smeća po parkingu neki čak i spavaju u vrećama za spavanje uz auto. Probao sam lagano nažicati za ono da probam voziti malo ili bar po garaži, no g. vozač kaže da za to treba odobrenje. Na moju žalost. No dobro, već u glavi slažem kako ću probati dogovoriti za direktorom da me možda pokoji puta angažira kao vanjskog suradnika za koju rutu. No dobro, ne baš za ovog ljepotana, jer su takva pravila poduzeća i vozilo se ne može voziti bez posebnog odborenja.
Gusta magla nas je mjestimično zezala	Tu smo pili kavicu	Evo i mene kroz retrovizor
A ovako to vozač vidi u desnom retrovizoru	Za Bugare ne vrijedi ograničenje na 80 km/h	Izlazak s autoceste u Brodu

24.07.2005. u 9.00 sati - UTOVAR
Evo nas, stigli smo. Mali problem smo imali pri ulasku jer nam je jedan kamiončić stao tako da smo jedva ušli, ali naš vozač je to majstorski riješio. Utovar će trajati oko sat i pol, a utovarit ćemo nešto preko 20.000 lit mlijeka. Eto, razgovaram i s dečkima koji su dovezli malim kamionima mlijeko ovdje u sabirni centar. Manji kamioni primaju 13.000 lit, pa se onda to pretovara ili kroz cisternu u sabirnom centru ili direktno iz kamiona u kamion preko crijeva. Dečko koji vozi Scaniu je jako zadovoljan, '99. godište je, ali je stvarno u super stanju. Malo sam se popeo i na prikolicu, nije baš pre ugodan osjećaj. Uopće ne izgleda tak visoko kad se gleda odozdo, brrr!!! Nije za one koji se boje visine. Eto, nestala mi je još jedna crtica od baterije, tako da se bojim da neću uspjeti napisati cijelu reportažu ovako na putu.
Tijesni ulaz u prostor za utovar	"Prključenje u sustav"	Jako se drži do čistoće. Pranje prije istovara
Ne bi se baš penjao na prikolicu svaki dan	Početak utakanja mlijeka u jednu od komora	Scania na istovaru

24.07.2005. u 10.40 sati - ZAVRŠETAK UTOVARA I POLAZAK
Gotovi smo. Utovarili smo točno 23.513 lit i odmah krećemo nazad, sada osjetno teži i sa skroz slabom baterijom na notebooku. U redu već čeka sljedeći MAN F2000. A pošto moj notebook nestrpljivo čeka da bude ugašen, što znači da propada moja ideja da cijela reportaža bude on-line, nastavljam jednom drugom prilikom, a morati ću pisati po sjećanju, što mi neće biti problem jer je sve ovo za mene veliki doživljaj i ostat će u zanimljivom sjećanju.
Gotovo je... a mora se malo mlijeka i prosuti	Sljedeći RALU-ovac već čeka na utovar	On the road again...

24.07.2005. oko 13.45 sati - LUDILO NA NAPLATNIM KUĆICAMA U ZAGREBU
Evo me natrag na reportažu. Ovo dalje više ne pišem u kamionu, nego na terasi apartmana u srednjoj Dalmaciji, s pogledom na more. Čekamo u jednom od redova i onda se očigledno nešto zakompliciralo, pa je čovko jednostavno zatvorio taj izlaz. Ali naravno da onda nisu otvorili prvi desni izlaz koji je bio slobodan, nego smo se trebali naguravati u prvi lijevi u kojem su neki Bugari s kamionima ljubomorno čuvali svoje mjesto. A onda su se odjednom naši "cestari" sjetili da bi opet mogli otvoriti ovaj "naš" red i tako smo nakon desetak minuta uspjeli proći naplatne kućice i krenuli na istovar u Dukat. Mislim da će fotke dovoljno govoriti o ovoj maloj anegdoti.

24.07.2005. oko 14.00 sati - ISTOVAR I PRANJE
Stigavši na istovar, zahvalili smo se Bogu što je samo jedan mali kamion na istovaru, što je značilo da nema gužve, a što je opet značilo da nećemo dugo čekati da se počne naš nosonja prazniti. Dakle, malo smo sačekali i prikopčali prikolicu na dvije pumpe za pražnjenje, čekali odobrenje simpatičnih teta koje su dale blagoslov da je mlijeko u redu. Naime, odmah po dolasku, vozač je iz svake komore izvadio šefljicu (znate šta je šefljica? - to je ono s čime se stavlja juha na tanjur - hehe, ovo nisam bezveze spomenuo, ipak prijevoz.hr ima posjetitelja iz raznih država i podneblja i znam da se ne koristi svuda ta riječ) mlijeka i odnio na testiranje kod već spomenutih teta. Po završetku istovara, koje je trajalo svega dvadesetak minuta obzirom da smo bili prikopčani na dvije pumpe, prikolica se obvezno mora detaljno oprati, izvana i iznutra. Tu se opet priključe neke cijevi i onda se kroz to pušta voda, pa neka lužina, pa opet voda i tako to, sve je kompjuterizirano i ne može se skratiti vrijeme trajanja. Ali zato nije kompjuteriziran naš siroti šofer koji se opet penjao na prikolicu kako bi sa mini washem još dodatno oprao komore i prikolicu. Pranje traje također cca 20 min, nakon čega krećemo u garažu.
Uzimanje uzoraka šefljicom	Istovar	Pranje

24.07.2005. oko 15.00 sati - GARAŽA I MOJ UKUPAN DOJAM
Stigosmo u garažu, ne moram niti spomenuti da ga je g. Cvetko savršeno uparkirao "rikvercom", i ostavio ga na (ponovnom) pranju, ovog puta u praonici u garaži. RALU je zaista sjajno organizirana sredina, vozila se redovito servisiraju, obvezno peru poslije svakog putovanja, organiziran je mobilni servis, a što je najvažnije, za sve te segmente postoje službe koje o tome brinu, pa je na vozaču "samo" da brine o vožnji. Pouzdano znam da nije svuda tako. Eto tako, završila je za mene zanimljiva avantura. Naravno, za nekoga je to nešto sasvim obično, jer mnogima koji sad ovo čitaju je to način zarađivanja kruha za život, ali za mene je to doživljaj. U stvari sam prvi puta u životu ovako proveo cijeli radni dan sa jednim vozačem kamiona. I priznajem, ne bi se prihvatio tog posla. Dosta mi je g. Cvetko pričao o njegovim putovanjima, čestim izbivanjima od kuće, auto cestama po Europi.. prošli tjedan Engleska, prije toga Belgija, jučer mlijeko iz Slavonskog Broda, ali od 6 ujutro do 20 navečer.. danas mu je bio najkraći radni dan u zadnjih tko zna koliko vremena, pa onda ono pentranje po prikolici.. ma nije to lako. A opet, nisam još sreo vozača koji bi istog časa ostavio volan zbog nekog drugog posla. Definitivno ima svoje čari. Dakle, vozači - KAPA DOLJE! Ja ostajem pri svom kompjuteru, a kamioni i autobusi i dalje ostaju samo moj strastveni hobi. I za sam kraj naravno - zahvala. Dakle, prvenstveno hvala direktoru RALU-a koji mi je odobrio ovo putovanje, jer sam siguran da će mnogima sve ovo biti iznimno zanimljivo. Nadalje, g. Cvetko mi je zaista bio ugodno društvo, dao mi je mnogo zanimljivih i korisnih informacija, a razmijenili smo i brojeve telefona kako bih ga mogao "udaviti" za poneki odgovor na pitanje sa stranice VI pitate - MI odgovaramo, jer masu puta bi odgovor mogao dobiti samo od nekoga tko ima neposredno iskustvo u vožnji. Puno sreće na daljnjim putovanjima! I još možda da spomenem kamion. Njemu se neću zahvaljivati , nisam ga puno spominjao, ali zato sam siguran da fotke puno govore. Do sljedećeg putovanja...

GLAS NARODA

Ovdje možete poslati svoje mišljenje o ovoj reportaži. Svaka dobronamjerna, pozitivna ili negativna kritika je dobro došla. Može nam samo pomoći da slijedeća bude bolja. Hvala! Ime i prezime: E-mail: Napomena: